KRITIKE (Cacina instant drama)
Šta bi bilo sa svijetom da nema kritičara? Vjerovatno ništa. Zato oni i jesu tako, tako važni. Za ovaj broj vam spremamo nekoliko ogleda na najbolje i najgore reklame koje se vrte u medijima, od našeg poznatog novinara, kolumniste, reportera, suvlasnika i jednog od urednika lista Satopis koji već uveliko čitate. Ovo je isječak iz jednog njegovog razgovora sa kolegama:
CACA: Znaš koja me reklama živcira? Ona za Rex: ”budi lukava, uzmi Rex” (podrugljivo). To je baš glupo.
FLOSO: A znaš koja je dobra? Ona za Fantu: Halou! (pošto Floso ne zna podrigivati i govoriti u isto vrijeme,
prvo je podrignuo, pa onda rekao: Halou!)
ŠLJUCKUS: Meni je najžešća kad onaj komarac…(buka)…onaj komarac počne pjevat’:”Ja sam muha
protuha…”
(SMIJEH)
(SMIJEH)
(SMIJEH)
(Svaka oznaka znači da je smijeh trajao 8 minuta)
(SMIJEH)
(SMIJEH)
CACA (kroz smijeh): Aj, jesi glup!
FLOSO (umirući od smijeha): Haj, konja!
TUFI: Meni je žesta ona za onaj, za onaj auto kad ona žena stavi kaktus u kolica…al’ još je bolja ona druga
kad onaj čovo trči kroz kuću, i na kraju izleti kroz vrata i kroz rupu od vrata vire djeca, ha, ha, ha, ha,
ha, uhu, hu, hu, he, he, hi, hi…
(TIŠINA)
CACA (nakon duže stanke): Dobra je ona za impuls kad onaj čova pozira go, i uđe ona ženska, i njemu se…
FLOSO, ŠLJUCKUS I TUFI (u isti glas, odobravajući): Aha, aaa!!!
ŠLJUCKUS (oblizujući se): Ta je pravo dobra!
(u tom trenutku, kraj njih prolazi žena sa malim djetetom, i ljutito mu govori): Ostavi mi suknju…
čuješ li me…ostavi mi suknju…ićemo kući, Anuse, čuješ li ti mene?!
(GROMOGLASAN SMIJEH) (CACA SE GUŠI OD SMIJEHA, FLOSO SE OTKOTRLJAO
NIZA STEPENICE NA KOJIMA SU SJEDILI, TUFI OTIŠAO DA KUPI COLU, ŠLJUCKUS
GLEDA U OSTALE, NE SHVATAJUĆI)
ŠLJUCKUS: Šta je sad smiješno?
(SMIJEH)
ŠLJUCKUS: Pa ne, šta vam je, a?
TUFI (sjedajući): Šta je bilo?
ŠLJUCKUS: Prođe žena sa djetetom, i oni se odvališe smijat’.
FLOSO (penjući se četveronoške uza stepenice, sada sa flasterom na čelu): Ha, ha,…pa kako…ha, ha…pa ka-
ko nije smiješno…ha, ha…pa jesil’ čuo šta je rekla?
ŠLJUCKUS: Šta je rekla?
FLOSO (imitirajući ženu): Kaže, “ostavi mi suknju, ićemo kući, Anuse, jesil’ čuo?”
ŠLJUCKUS: Pa?
(SMIJEH)
CACA: Pa ništa.
ŠLJUCKUS: Haj, gluposti čemu se smiju, bože sakloni i sačuvaj, ti si najveličanstveniji…najsvijetliji…naj-
svjetovniji svijet na svijetu!
(SMIJEH)
ŠLJUCKUS (nakon duže stanke): E, a šta je ono “anus”?
(TIŠINA I NERAZUMIJEVANJE)
FLOSO: Aj, ovo trebamo stavit’ u Satopis!!
ŠLJUCKUS: Koji, prvi il’ drugi?
(NEZADRŽIV SMIJEH)
FLOSO I CACA: E jesi glup, pa kako ćeš u prvi kad je on već izaš’o?!
TUFI: Ja.
ŠLJUCKUS: Ma ne, pa mislio sam…
(nastavak na slijedećoj strani)
FLOSO: Ma, ti mislio!
(STANKA)
TUFI: Jeste l’ gledali onu emisiju kad oni planinari idu, penju se na planinu i razapnu šator gore na
stijeni, a stijena ‘vako (pokazuje ispruženu šaku prema dole)
CACA: Ja ba. A jes’ vidio kad tope led da se napiju i operu?
TUFI: Ja, pa oni ne nose gore vodu, nego led.
FLOSO: A što nose led, a ne vodu?
TUFI (ironično): Pa voda bi im se zaledila!!
(SMIJEH)
CACA: E, jebiga sad, i ti ujeba! Pa isto im je onda, il’ nosili led il’ vodu, isto na kraju dobiju!
TUFI (ljutito): Ma de, ne kontaš šta ‘oću da kažem!
CACA: Vjerovatno.
(RAZDOBLJE TIŠINE U KOJEM JE SVIMA NEUGODNO DA BILO ŠTA KAŽU, SAMO SE ČUJE TIHO CACINO PJEVUŠENJE)
CACA: Ledo daje ti…ledo daje ti…ledo daje ti SVE!
(ONO “SVE!” JE ODJEKNULO TAKO GROMKO, DA JE TUFIJU ISPALA KOLA IZ RUKE I PROLILA SE PO STEPENICAMA ISPOD NJEGA. TUFI, DA BI PRIKRIO SRAMOTU, STADE NOGOM NA PROLIVENO MJESTO DA GA SAKRIJE, I RAVNODUŠNO REČE)
TUFI: Jebiga, iskliznu mi, al’ sreća da sam bio popio.
FLOSO (smijući se): Tako, tako, tješi se, tješi!
ŠLJUCKUS (ne mogavši izdržati): Jeste čuli da nam možda više neće ni Munib ni Sakib predavat’?
CACA (iznenađeno): Štaaa?!
FLOSO (zgranuto): Štaaa?!
TUFI (glumeći razočarenje): Šta kažeš!
ŠLJUCKUS (glasno, skoro se derući): Reko’, jeste čuli da nam više možda neće ni Munib…
CACA: Ma de, konju, čuli smo i prvi put, nego jel’ to istina?
ŠLJUCKUS: Tak’ sam ja čuo.
CACA: Aj, sranja! Neće nam Munib car predavat’?
FLOSO: I Kibsa legenda!
ŠLJUCKUS: Ne znam.
FLOSO (bijesno): Daj ba, idemo odma’ školu srušit’!
CACA: Pa bogami.
TUFI: Šta ćemo?
FLOSO (odlučno): Školu srušit’!
ŠLJUCKUS (ne vjerujući): Sad?
(SMIJEH)
ŠLJUCKUS (otpuhujući): Ma nećemo sad, ba, vruće je!
CACA (u šali): Ma sutra ćemo.
ŠLJUCKUS (ozbiljno): Ma i sutra je vruće, kad malo zahladni.
FLOSO: Ma ja.
(AUTA NEPRESTANO PROLAZE, PROLAZNICI RAZGOVARAJU,VRIJEME PROLAZI U NEPOVRAT, A DRUŽINA ĆUTKE PROMATRA ZBIVANJA OKO SEBE I RAZMIŠLJA KAKO SU ŽIVOT I DIREKTORICA ŠKOLE NEPOŠTENI)
CRY
_________________
'Tis the strangest life I've ever known...